Za mnoge ljude, konzumacija slatkog nije samo stvar okusa – ona je često emocionalni odgovor na stres, dosadu, tugu ili umor. Taj oblik prehrane poznat je kao emocionalno jedenje i može otežati kontrolu unosa šećera.
Slatkiši i grickalice mogu kratkoročno podići razinu serotonina i pružiti osjećaj zadovoljstva, no nakon toga često dolazi pad energije i osjećaj krivnje. Ključno je prepoznati okidače: je li potreba za slatkim stvarna glad ili emocionalna reakcija?
Tehnike poput vođenja dnevnika emocija, svjesnog jedenja (mindful eating) i disanja prije obroka pomažu u boljem razumijevanju i kontroli impulsa. Također, korisno je pronaći zamjenske aktivnosti koje pružaju emocionalnu utjehu – poput šetnje, razgovora, čitanja ili opuštajuće glazbe.
Smanjenje unosa šećera ne mora biti borba – kada naučimo slušati svoje tijelo i emocije, postižemo ravnotežu i bolju kontrolu nad navikama.